Tuesday, Oct. 17, 2017

Kratka povijest footballa i pravila

Američki nogomet razvio se krajem 19. stoljeća iz početnih verzija nogometa i rugbyja pod utjecajem formiranja liga i pravila na Engleskim sveučilištima. Budući da je postao dominantna verzija nogometa u SAD-u, jednostavno je nazvan nogometom (football). Iako isti po imenu, daleko je sličniji rugbyju nego europskom nogometu. Iz tog razloga često se kod nas američki nogomet poistovjećuje s rugbyjem što je u potpunosti krivu, budući da se radi o vrlo različitim sportovima.

Iako je prva profesionalna utakmica odigrana još 1895. godine, američki nogomet je tek sredinom 20. stoljeća počeo stjecati svoju današnju popularnost. Sredinom 1960-ih je po broju gledatelja uspio premašiti dotada najpopularniji američki sport, baseball. Uz američku profesionalnu ligu NFL, američki nogomet je tradicionalno prisutan na sveučilištima, ali i u srednjim školama. Srednjoškolski timovi često predstavljaju ponos malih provincijskih gradova te se život u njima često vrti oko lokalnih utakmica.

Popularnost američkog nogometa s vremenom se počela širiti van granica SAD, pa je tako 1990-ih NFL osnovao posebnu europsku ligu NFL Europa koja je ugašena 2007. godine kako bi se stavio veći fokus na populariziranje samog NFL-a u Europi. Sada se svake godine igra nekoliko utakmica regularnog dijela NFL sezone na europskom tlu.

PRAVILA:
Svaki tim ima na raspolaganju 54 igrača od kojih za jednu utakmicu može prijaviti 45, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača. Tim koji ima loptu u posjedu predstavlja napad (offense) i njihov je cilj da trčanjem (rushing) ili dodavanjem (passing) unesu loptu u protivničku završnu zonu ili da šutiraju loptu između dviju stative, tj. da daju gol. Drugi tim, odnosno odbrana nastoji zaustaviti napadački tim i natjerati ga da im prepusti posjed lopte. Kada napadački tim postigne pogodak ili izgubi loptu, uloge se mijenjaju.

Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na specijalno postolje (kicking tee) na liniju koja označava 30 jardi polovine terena odbrambene ekipe, a određeni igrač iz odbrambene ekipe (kicker) je šutira što dublje u polovinu protivnika. Određeni igrač iz specijalnog tima napadačke ekipe (kick return man) pokušava uhvatiti loptu i trčanjem osvojiti čim više jardi. Mjesto na kome je ovaj igrač zaustavljen je mjesto sa koga napadačka ekipa započinje svoj napad (drive).

Napredak u američkom nogometu se mjeri u jardima (1 yard = 91.44 cm). Cilj napadačke ekipe je da osvoji što više jardi i tako se što više približi protivničkoj završnoj zoni. Na početku napada napadačka ekipa ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi pokušaj, odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi. Ukoliko napadačka ekipa ne uspije iz četiri pokušaja osvojiti 10 jardi, gubi posjed lopte. U najvećem broju slučajeva napadačka ekipa samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za ispucavanje lopte nogom (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od vlastite end zone. A ako je ekipa dovoljno blizu protivničkog gola, iskorištava zadnji, četvrti, pokušaj za pucanje na gol.

Svaka akcija počinje izvođenjem takozvanog snapa. Na početnoj liniji napada, koja predstavlja mjesto na terenu na kome je završena prethodna akcija i počinje naredna, vođa navale glasno šifrirano najavljuje varijantu sljedeće akcije i igrač ispred njega, centar, dodaje mu loptu kroz noge, a onda ju vođa navale može baciti, uručiti ili sam trčati sa njom

Osvajanje prostora
Postoje dva načina za osvajanje prostora. Prvi način je probijanje (run). Vođa navale (quarterback) uručuje loptu probijaču (running back, half back) koji pokušava trčanjem sa loptom u rukama osvojiti što više jardi. Važno je napomenuti da i vođa navale također može osvajati prostor trčanjem ako za to ima prilike. Drugi, a ujedno i najčešći način za osvajanje prostora je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva dodavanje izvodi vođa navale, mada dodavanje može izvesti i bilo koji drugi ofanzivni igrač, obično u cilju zbunjivanja protivničke odbrane. Tako da dodavanje može izvršiti bilo koji igrač napadačke ekipe sve dok se mjesto sa koga se izvodi dodavanje nalazi iza linije sa koje je počeo napad. Dodavanje je kompletno kada jedan od igrača napadačke ekipe, najčešće hvatač (wide receiver) uhvati loptu prije nego što ona dodirne zemlju. Ukoliko lopta dodirne zemlju prije nego što je bilo ko uhvati, to se naziva nekompletno dodavanje (incoplete pass). Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo da dalje osvaja prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička odbrana. Dodavanje je mnogo rizičnije od probijanja jer lako može doći do presretanja (interception), ali se uspješnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego probijanjem.

Također treba napomenuti da napad po jednom pokušaju ima pravo na samo jedno dodavanje prema naprijed i to dodavanje mogu izvršiti samo iza linije s koje je napad počeo, dok se dodavati unatrag ili u stranu (takozvani lateral pass) mogu koliko god žele i to na bilo kojoj poziciji na terenu i bilo kada dok akcija traje. Dodavanje nazad ili na stranu se ne koristi često zbog prevelikog rizika da se izgubi lopta, jer kod dodavanja nazad ili na stranu ne vrijedi pravilo nekompletnog dodavanja, tj. ako kojim slučajem lopta padne na tlo ona postaje živa lopta i ko je prvi uhvati njegova je.

U odbrani s druge strane je obaranje (tackle) način zaustavljanja protivničkog napada i on predstavlja hvatanje i obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je oboren kada barem jednim koljenom dodirne tlo i akcija se tada prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.

Tim koji napada loptu može izgubiti na tri načina:

1. ako u 4 pokušaja (downa) ne prođu 10 ili više jardi

2. živa lopta (fumble) – Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku prije nego što barem jednim koljenom dotakne tlo, vrijedi pravilo žive lopte (fumble) i tada posjed lopte dobija ona ekipa koja prva dođe do nje. Bilo koji igrač na terenu iz obje ekipe može uhvatiti živu loptu i nastaviti trčati s njom dok ga netko ne zaustavi. Fumble također vrijedi i kod nekompletnog lateral passa, tj. neuspjelog dodavanja unazad ili u stranu.

3. presretnuta lopta (interception) – Dobrom igrom obrana može doći do lopte presjecanjem protivničkog dodavanja. Tj. hvatanjem lopte koju je protivnički vođa navale uputio svojih hvatačima. U tom slučaju odbrambeni igrač koji je presjekao loptu može njome trčati i osvajati prostor dok ga netko iz protivničke ekipe ne obori na tlo.

Trajanje utakmice
Utakmica je podijeljena na četiri perioda u trajanju od po 15 minuta (quarters). Pauza između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine je 2 minuta, dok je pauza između druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. timovi nastavljaju tamo gde su stali prije pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvrijeme odnosno prekid između druge i treće četvrtine. Treća četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kickoff) kao i na početku utakmice. Napadački tim ima na raspolaganju 40 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada im je napad dodijeljen do trenutka početka izvođenja nove akcije). Vrijeme se zaustavlja kada igrač izađe izvan terena, u slučaju nekompletnog dodavanja i kada sudac dosudi prekršaj.

Ako se utakmica završi neriješenim rezultatom u regularnom vremenu, igra se produžetak od 15 minuta (overtime) u kome važi pravilo zlatnog gola ili iznenadne smrti (sudden death), tj. utakmica se završava u trenutku kada jedan tim postigne poen i taj tim se proglašava pobjednikom. Posjed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem novčića kao i na početku utakmice. U evropskoj verziji američkog nogometa ( NFL Europe) u produžetku svaka ekipa mora po jedanput biti u napadu.

Bodovanje

U američkom nogometu se može poentirati na četiri različita načina, pri čemu svaki način donosi različit broj poena.

Polaganje (touchdown):

Polaganje je glavni način poentiranja koji donosi najveći broj poena. Njegova vrijednost je 6 poena. Polaganje se može postići na više načina i to: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end zoni ili hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni. Postignuto polaganje omogućava napadačkoj ekipi i dodatni pokušaj za osvajanje ekstra poena (extra point) čija je vrijednost 1 poen ili ako im treba ekipa se može odlučiti da pokuša osvojiti dodatnih 2 poena (two point conversion).

Extra Poen (Extra Point) i Pretvaranje u dva poena (Two Point Conversion):

Neposredno poslije postignutog polaganja, lopta se postavlja na liniju koja označava 2 jarda od protivničke end zone. Napadačka ekipa u tom slučaju ima dvije opcije. U najvećem broju slučajeva izvodi se ekstra poen (extra point), pri čemu šuter napadačke ekipe treba šutnuti loptu kroz gol i tada napadačka ekipa dobija 1 poen. Ovaj udarac se još naziva i PAT, što je skraćenica od Point After Touchdown (Poen poslije polaganja). Druga varijanta koju napad može birati je pretvaranje za dva poena (two-point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba unijeti loptu u end zonu protivničke ekipe na isti način kao kada se postiže polaganje, a ukoliko uspije u tome dobija 2 poena.

Gol (Field Gol):

Ukoliko napad ne može postignuti polaganje, mogu u bilo kojem trenutku u igri pokušati pucati na gol, ako uspiju pogoditi gol on im donosi 3 poena. Na gol se šutira ako je ekipa u povoljnoj poziciji za šut (dovoljno blizu gola), a već su potrošili tri pokušaja ili ako gube za tri ili manje poena, a na satu je preostalo premalo vremena za išta drugo. Isto tako i ako su u povoljnoj poziciji a preostalo je premalo vremena na poluvremenu.

U europskoj varijanti američkog nogometa šut iz polja uspješno izveden sa udaljenosti od 50 jardi ili više donosi 4 poena.

Safety:

Još jedan način poentiranja, iako rijedak, je takozvani safety. Ukoliko igrač napadačke ekipe bude oboren sa loptom u svojoj end zoni protivnička ekipa osvaja 2 poena i loptu.